2013. október 11., péntek

Šta te sprečava da joj pridješ?

U doba elektronskih medija i multimedijalne komunikacije, komuniciranje u realnom svetu kao da je na neki način „zakržljalo“. Posebno se to ogleda u muško-ženskim odnosima, i sve je više muškaraca i žena kojima uspostavljanje komunikacije sa suprotnim polom pretstavlja veliki problem. U današnjem tekstu ćemo se fokusirati na muškarce i time šta može biti uzrok „ne prilaženja“ devojci u situacijama kada je to moguće. Većina muškaraca misli da je je za „osvajanje“ suprotnog pola važno imati visoko samopouzdanje i dobre socijalne veštine (ili ti da budu vešti sa rečima). Pa tako rečenica „Nemam dovoljno samopouzdanja.“ ili „ Nemam dobru „žvaku“. “, može biti jako pogubna za bilo kakvu vrstu aktivnosti. Samopouzdanje je jedan precenjen koncept, obično ljudi sebi u glavi postave kakvi bi trebali da budu da bi zadovoljili svoje ili najčešće tuđe kriterujume i ako to nije tako onda oni nemaju samopouzdanje i onda su „propali“. Suprotno od ovakvog koncepta je koncept bezuslovnog samoprihvatanja gde prihvatamo da imamo i mane i vrline, kao i svi ostali i ne trebaju nam nikakvi preduslovi da bismo voleli sebe i bili zadovoljni sobom. Komunikacione veštine se stiču u komunikaciji, ako stojimo,čekamo, ne pokušavamo i ne ostvarujemo komunikaciju kako ćemo razviti svoje socijalne veštine? Svaki početak je trapav, to znamo jer smo kao mali prvo padali kad smo učili da vozimo bicikl a vremenom smo postali pravi znalci. Tako je i sa komunikacijom u početku smo nespretni ali kroz greške učimo i ispravljamo se. Svaki neuspeli pokušaj treba shvatiti kao nešto pozitivno jer to je korak dalje od ne pokušavanja. Često pogrešan stav koji neki muškarci imaju može da bude parališući u prilaženju osobama suprotnog pola. Na primer, obično se pristupa sa stavom ili tako reći zahtevom „Ja moram nju osvojiti!“ ili „Moram da uspem!“. U ovakvim situacijama postoji prevelika želja da se uspe po svaku cenu. Često se na ovu rečenicu nadovezuje „Ako ne uspem ja sam „luzer“ ili „Ako ne uspem to će biti strašno za mene (čitaj: za moj ego).“. Ove rečenice grade jedan novi problem o kome smo pisali a to je strah od odbacivanja, pa se tako muškarac povlači u startu jer ga preplavi strah od toga da će biti odbačen a to za njega ima značanje da je neprivlačan, nesposoban, neadekvatan kao muškarac. Dakle, dolazi do greške koja se naziva generalizacija u zaključivanju, gde odbijanje u trenutnojo situaciji znači da je ON neprivlačan generalno za sve žene ovog sveta i da ne vredi ni pokušavati. Ali, kada bi malo manje bio samokritičan onda bi shvatio da nije sve do njega i da ne prave sve žene iste izbore niti sve imaju iste kriterijume što važi generalno za sve ljude. Ako sebi postavite gore navedeni zahtev, da vi morate, po svaku cenu uspeti to će vam samo stvoriti dodatni pritisak, stalno ćete razmišljati o tome, jednostavno nećete biti prisutni u komunikaciji, ponašaćete se neprirodno što često može biti procenjeno kao „navalentno“ ili „napadno“. Umesto postavljanja zahteva za uspehom, možete uspeh postaviti sebi kao mogućnost —„Bilo bi lepo da uspem, a ako ne uspem to nije smak sveta i to ne govori ništa loše o meni kao muškarcu“. Kada biste ovako razmišljali onda bi napetost i anksioznost povodom prilaženja značajno opala. Dodatno, možete postaviti sebi drugačiji cilj; zamenite „uspeh“ sa „boljim upoznavanjem osobe“. Dakle, nije vam cilj da uspete da osvojite devojku već vam je cilj da je upoznate da vidite kakva je ona, i da li ona vama uopšte odgovara. Na ovaj način ćete se lepo zabaviti, saznati nešto novo o devojci kojoj ste prišli, proverili da li ispunjava vaše kriterijume i vežbali veštine komunikacije sa suprotnim polom. Ovako primarno za vas opasnu situaciju pretvarate u jednu vrstu igre,zabave i izazova—ne znate šta će se dogoditi ali uvek možete malo da se zabavite i uživate u društvu suprotnog pola. Sanja Marjanović dipl.psiholog

Nincsenek megjegyzések:

Megjegyzés küldése